Tuesday, 23 November 2010

ljepilo koje kači kukce i carinike

došo tanglefoot, 45 dne nakon što je sletio paket u indiju!
!="$((&)!===$?¨"$)(!%)!"$()"&T/&(%=!$()(/#%&(!)"=#?!= AAAA!!!
dosta mi je priče i prepirke sa carinicima, ali stvarno jučerašnji konačni dan pobjede i isporudžbe -eh ne ponovilo se više nikad!

prvo ujutro zapela kartica u bankomatu. onda gorka spoznaja da nemam para za poslat veliki paket koji smo spakirale mi cure za dansku, nego ću ga teglit okolo po bgloru cijeli dan!
onda mi u pošti kažu, ma poslali smo paket u petak na institut!!!! pa me zatim vozač rikše umjesto na institut odbaci 25km u nepoznatom smjeru od odredišta, što značilo da nemam para za vratit se rikšom pa se vozikam busevima okolo sa tim prokletim paketom! dospijem na institut, umirući od dvodnevne glavobolje i vrućine pokupim paket ljepila i odvezem se na cantonment - to vam je jedna od željezničkih postaja u bgloru.
i na kraju vivi i ja se opet vozimo natrag u prepunom vlaku ko pileći vagoni dok perje leti posvuda okolo. zakon je sjedit na onim stangama za prtljagu, bar smo bliže ventilatorima!
došle natrag u naš mali slatki campus- gdje nas u zasjedi čekali ameri....

Tuesday, 16 November 2010

himalaje smo prezivjele

kroz snježne mećave, gromove i mrzle planinske vodopade, BILO JE PREKRASNO!!!!!!!!!!!!!!!
i narancasti ljudi, ehhhhhhhhhhhhhhh.... :D!:))
mi na doditalu - muljevitom planinskom jezeru
nostalgija za sjeverom ostaje zauvijek!

domaći dečki iz naše ekipe

Nedjelja 14. studenog godine gospodnje 2010e - Dan termitskih kraljica

ili mrtvih termitskih kraljica, pošto su se naši socijalni stegići, pauci, obilno pogostili – za nedjeljni doručak, ručak a vjerojatno i večeru omastili brk termitima!
Kud one skokom, tud oni mrežom! sad su im mreže pune jednakoveličinskih krilaca (Isoptera, ne:)?) što izgleda baš stvarno efektno sa kapljicama rose - a termitima pokoj duši! 
Mi smo na isti dan otišle u kino, pa daklem nedjeljnu matineju sa kuharskim šegrtom Shekerom i vozačem Dhamu-om. Pošto smo stigli u Kuppam grad 15ak minuta prije predstave, stali smo popiti kavu. Tj. Mi cure sok od mozambija na jednom štandu, a dečki kavu na susjednom štandu. Tako to je to kad se probaš družit sa brahmanima iz najniže klase. Iako su inače valjda dobri prijatelji, tijekom vožnje nisu skoro ni zucnuli – a valjda trema! I tako smo došli u kino:
Bučni Toolywood, naravno telegu original, sa puno akcije tuče pjesme ljubavne drame i meni neshvatljivo, MTV-britnispirseovskih kostimića! A mi na terenu ni golo koljeno ne smijemo pogazat, a kamoli majcu bez rukava! Eto, nisam primjetila da je bilo tko od velike većine muških u kinu uopće trepnuo na jednu od dvije glavne junakinje dok je vrtila bokovima u minjaku u neizbježnim plesnim hitovima u Beni Lava stilu! Ozbiljno, film vam je pravi šou program! Priču smo bez obzira što ne znamo ni riječ jezika zucnut, uspješno pohvatale, ko kad se priključiš pratit HTv-ovu sapunicu nakon mjesec ipo izbivanja!
Nakon kina smo krenuli natrag – na ručak! Eto, kreneš nakon doručka, prosjediš tri sata u kinu, i hop natrag na ručak. Nakon kojeg smo imale vesele rasprave oko miraza i vjenčanih kindžurija, pošto smo mi sve tako neskladno stavile đinđe i prstenje samo na jednu ruku, i u mom slučaju vjrnčani prsten samo na jedan nožni prst! Bindiji su pak bili pravi pogod, čak se i meni svidio moj odraz u zrcalu sa plavim očima i crvenom kapljom posred čela!


Za kraj, glavnom se junaku ukazao Krišna, bog njegov imenjak naravno. pa mu rekao da si je sam zakuhao situaciju, pa sad nek bira izmedju dvije djeveruše kako zna i umije! Ja bih definitivno izabrala tradicionalnu djevojku u sariju duginih boja – ma kad bolje izgleda nego cura u minjaku! Šta jest, jest...!