takodjer, dobro bi mi dosla i neka maglustina.

U cast ovom sugavom, jadnom, otuznom i obtuznom danu!
Znate kad ono cekate da padne taj pljusak iz oblacnog neba, pa da vas smoci do gole koze, a ono samo visi i visi u zraku! I nikad ne padne...
Al ne, evo cujem ga vani, sad kad mi vise ne treba! tropi su vam u svojoj naravi nepredvidljvi.
 takodjer.

najlon bašču i postkapitalističku kašu

Nista mi vise nije jasno u ovom Porto Riku. Da se malo omoraliziram, a posto sam zaboravila CD sa Copicevom Jezevom kucicom, probala sam naci Price iz davnina na gugl buksi. Nema! Zavrsila sam tako citajuci o Trgu Ivane Brlic-Mazuranic u Slavnoskom nam Brodu. I tako umjesto da se oraspolozim, feljton me neciji samo bacio u ceznutljivost za bakinom bascom i melankoliju za djetinjstvom; pa cak i za Danskom, a i jesenskim ugodjajem u Europi. Nekom ce to mozda zvucati jadno i melodramaticno, kao iz neke sapunjare, ali eto istina je takva da zbog terena vec drugu godinu zaredom propustam jesen. Pa makar u Danskoj ne bilo pecenih kestena, sto mi naravno isto fali, ima bar sarenih suhih listova. Bar sam dio toga dozivjela u listopadu, s tim da do 30og jos nije bilo otpalo svo to lisce u Aarhusu.
Sto mi je pospojilo jos jednu zaruljicu, da su svi kolonizirani otoci i daleki Istok i Zapad vjerojatno preuzeli imena mjeseca prema maticnim im kolonizatorskim zemljama. A moram priznat, listopad i studeni nemaju  bas nikakvog smisla u Porto Riku!
Studeni u mom malom svijetu ovdje moza cak i da, posto su labosi na faksu toliko klimatizirani, da ni flis i dodatna dekica ne pomazu. Tako da je moja malenkost odlucila raditi iz kucne rezidencije, koju dijelim sa jednom Skakirom, dva Europljana i 3 domace macke. Bar mi prisutnost macaka nadoknadjuje nostalgiju za vremenima skolskih praznika u bakinoj basci.

poluhaiku iz cesarićeve

ona je tu.
zato pecemo bundevu.

photo @ michelle 

bio je ovo

- jedan zabavno-tezak vikend! za prozvakat sve skupa, kroz mozdane i probavne stanicE!
bile smo u posjeti dvjema kolegicama koje su nedavno rodile. pa kad ispitas sve stvari koje moras i smijes pitat mladu mamu, onda sam se zapitala: da li bebe sanjaju?
sjetidoh se svojih nocnih mora nakon prvog sata speleoloskog tecaja i spustanja po spagi. ako i bebe sanjaju da padaju u crnu rupu nakon sto udahnu svjezi zrak po prvi puta, onda mi ih je miceka bas zao!
ipak, mislim da je njima to manje stresno iskustvo - ali me i dalje zanima da li su im snovi u boji ili ne. valjda ne, dok ne progledaju, a do tad su vec stari morski vuci na kugli zemaljsku.
u svakom slucaju, bebe sanjaju.
http://www.nytimes.com/2005/11/22/science/22qna.html

mjerimo biomasu

Moram priznat da mi je dobro dosao brodski dnevenik sad kad obradjujem podatke sa terena! da vidim sa kojim datumom sam koristila koje metode... prigodom jednoljetnice od terena u indiji, i posto sve to trenutno preradjujem u surove matrice, evo jedan Tibicen linnei

eh sto volimo dansku!

U KRATKIM RUKAVIMA drugog LISTOPADA!!! nesvakidasnje, do sad su vec sve jabuke trebale otpast sa stabla, a mi past i zapet u jesensko-zimsku depresiju!
al ne, igramo odbojku vani i idemo na sladoled u grad - u kratkim rukavima.
nije tu tak lose... :))

napadaj panike i pomalo nesvakidasnja nedjelja

na nasem ulazu, vesela je norvesko-hrvatsko-talijanska trojka naravno jedina legija stranaca. drustvene aktivnosti sa ostalim susjedima nisu toliko ceste - nesto kao kad dalmatinac dodje na studij u zagreb; pa zakljuci kako je to jako hladan i neprijateljski grad, posto se sa susjedima niti ne kafenise a bome niti ne prica. u dosadasnjih pola godine obitavanja na sadasnjoj adresi, popricala sam sa tocno dvoje susjeda.
prvi je peh bio sto nam je trebalo neko vrijeme da dokucimo koje je zvono na ulazu nase. da da, smijesno, ali kad isprobas sva zvona od kojih se nijedno ne cuje u stanu - covjek se pita da nije neki kvar...
onda smo nonsalantno zaboraviili ocistiti stubiste u kolovozu - sjetismo se neki dan, 16. rujna...
i tako dolazimo do jutra danasnje suncane nedjelje - kad me uhvatio napadaj panike, jer nijednog cimera nije bilo doma, a u 10 se trebalo odrzati vrtno okupljanje za objavu ratnog plana ciscenja prije zime. pise lijepo u pismu od stanodavca, dodjite ako mozete - bit ce i peciva i kave. zbog svega prije navedenog, naravno da sam posumnjala u dobronamjernost susjeda i besplatni dorucak - a da nije mozda svaciji prilog u vidu ili novca ili pecenih peciva? nakon sto sam poslala sms stanodavcu, izvanredno osim jednomjesecne komunikacije o stanju na brojilu na nasem katu - umirila mi se savjest, pa sam kao jedini stranac prisustvovala  ipak besplatnom dorucku. nakon neveselog vracanja iz izraela i zagreba, u dansku jesen, kisu i termo carape - jutros je osvanulo suncano jutro - pa smo to caskanje i kavu obavili u dokolici na klupicama u vrtu. uskoro smo zapoceli i skupljanje otpadaka, obrezivanje grmlja i ceprkanje maslacaka iz asfalta - pa sam cak hrabro skinula flis i stihala rub parkiralista u kratkim rukavima!

nema sta, ovaj tjedan sam veselo i ugodno iznenadjena velikim politickim promjenama i ulicnom atmosferom. svi bas svi, su jako ljubazni i usluzni, cak prijateljski, a susjedi cijene tvoj trud u vrtu i sezonskom ciscenju - pa makar su samo i jedino zbog mene morali pricati na engleskom.
eto, bile im rodne jabuke u nasem vrtu  i dogodine!

a meni, veselo veselo sutra u americkoj ambasadi na polusatnom intervjuu za vizu - treba samo dokazati da nisam opasna po obamu i domovinu, jer nikad se ne zna kad hrvatski phd student na paucima moze u potajici ispasti tajni ruski spijun. valjda necu bas ja!

kad odrastem, bit cu helikopter

Vodjena nekim nepoznatim entuzijazmom, odlucila sam otici na sekcijski sastanak danas. Sveuciliste se naime restrukturira, pa se sve nesto posemerilo, odjeli se ulubljuju i stapaju – sve dobiva otmjena nova imena, a administracija naravno u svemu tome ne funkcionira. Æ istina, cak ni u Danskoj! Ubij me boze kad sljedeci put opet budem morala pravdati putne troskove online u svom omiljenom aurusu! Kad se pola godine, ilitiga 180 dana tj. 4320 sati, prepires sa prokletim kompjuterskim programom oko toga zasto su ti trebala dva cjepiva protiv zute groznice za put u Indiju, a ne samo jedno, dodje mi da si poderem vizu i sjednem na prvi let za doma! Ma moze i brod od Rajne pa do Dunava!!! Ozbiljno vam kazem, fino sam im dostavila sve papire i recepte od doktora, i link na danski zdravstveni sustav i preporucena cjepiva i doze za put u inozemstvo – a meni softver tako! Pih, e da a jos inace – za sve koji su imalo upoznati sa mojom situacijom imigranta – danas sam dobila nekakvo pismo. Jer sam se zalila sto mi nisu vratili novce za ponovnu (trecu) prijavu za vizu, posto sam nakon 7 mjeseci bez statusa ovdje ove godine – dobila kopiju prosle vize, vazece do kraja doktorata. Takodjer i obecanje da cu dobit povrat novca za besmislenu re-aplikaciju i „catch 22“! naravno, pismo se dobije na danskom, pa sam onda shvatila da cu dobit povrat novca na svoj racun – ali sto smijem, ili moram ucinit do 8og ozujka sljedece godine – pojma nemam!

Uglavnom... da se vratim na to restrukturiranje, zvuci kao bolonja na nasem sveucilistu! Jadni pokusni kunici, eh! Iako ne znam, mozda im je sad bolje nego svima nasima koji su radili u deratizaciji ili se planiraju vratit po doktoratu cuvat ovce na neki nenaseljeni otok – da jos dobiju poticaj od drzave (kao ja na primjer). No da, iako me se renovacija labosa uopce ne tice, posto ionako gledam samo tablice u excelu ili pisem skripte u rrr-u, ipak sam odlucila bit solidarna i doci na sastanak. Ajde kao, zaboravit cu one sve nemile situacije kad nitko za ruckom ili na sastanku nije htio pricat engleski zbog mene, jedinog stranca – pa ajmo ovaj put ubit tih sat vremena do rucka nasastancenju. Nije bilo ni toliko lose, eto vidi covjek da znaju danci bit humoristicno-ironicni ko i ja oko svoje divne nezgode sa danskim radnim vizama, ili pak ko mi rvati sa svim sto se u zemlji desava...

Sad cu onak po starinski:  Zivi bili pa vidjeli tko ce prije do cilja – AU do ujedinjenog, moderniziranog i beskrajno-vanzemaljski internacionalnog sustava – ili ja do svog stada od 111 ovaca!

Ajme a cu cu vam ja! 

dugujem im dugu!

naravno da svane suncano jutro TEK kad gosti odu...
dansko ljeto, nemam rijeci!

i tako, odu gosti... vani pokosena trava, a bez mirisa! :(

tricarije sa gljivama na balkonu

jucer me pitali za osobnu... hehe!

pa me jos apgrejdali sa latvijsko-svedskog u francuski ili spanjolski morfotip! sta rec--- nemaju ti danci smisla ni za frizure, ni za karaktere!

u medjuvremenu sunce, kisa, plaza:)

svi ionako umiru u dvadesetisedmoj....

a za norvesku, e dragi moji, meni se uopce nije za cudit - u dvije godine zivota u danskoj, covjek stvarno shvati koliko su liberalne zapadnjacke zemlje ustvari - RASISTICKE!

iskreno, makar me totalno hvatala depra u onom zimskom danskom sivilu kad su me tjerali na ponovnu prijavu za vizu... i jos tih par mjeseci rintanja bez ikakvog civilnog statusa ovdje, opet mi je nekako drago sto sam to prosla i vidjela sa cime se sve bakcu arapi, palestinci i svi ostali bradati jadnici! i opet, makar mi je muka svaki put putovati u strane izvaneuropske zemlje - s druge strane je zivotna skola kad te se tretira jednako sa svim ostalim narodima.  jos cu samo spomenuti amere, koji uvijek grintaju i dizu noseve dok svi stojimo u redu za non-eu putnike, neka neka, treba i njima da malo vide kako je ostatku svijeta!

svima onima, pokoj i mir im dusama...

vizinovske tricarije - Pa ČAK i - povrat novca

Biti stranac u danskoj svakako je jedan kraljevski posao. I zivotno iskustvo, kad te se tretira izjednaceno sa palestinskim i afganistanskim teroristima, i iranskim revolucionarnim izbjeglicama. Sto je dobro jer nisam, stovise u ovakvoj zapadnjackoj zemlji niti ikako zelim biti, podtlaciteljski bijelac (rasist). Velim vam, jedno evolucionarno iskustvo! Onih svojih prvih par mjeseci zivota na sjeveru ne bih pozeljela prezivjeti ponovno ni najgorem mi neprijatelju! Koliko god vas volim-ne volim, maslackove je padobrance u ovom slucaju stvarno nepotrebno puhati!

I onda kad konacno dobijes tu prokletu vizu, jer hrvatska jos nije i naravno neci uci u EU prije nego ja zgotovim doktorat ovdje, dode ti da se bacis sa nekoj mosta u bangji! Ali naravno u danskoj nema takve mogucnosti... moralo bi se ici u svedsku bar. Pa da se onda odmah na trajektu napijem ko skandinavska majka, i potom bacim s mosta. Danish design, minimalizam, sto bi drugo... pa je  preostala  alternativa pozvati frendove, kolege i mentore van u grad na pivu! Makar imam rok za predaju manuskripta za 6 i pol dana... onda se sve fino zaboravi, bacaju konfete i beskrajno ljubi danski puk! Bez fizickog kontakta naravno, ipak smo u skandinaviji!

Kao sto rekoh u subotu, radje bih jos jedan dan bila nitko i nista bez vize ali sa suncem iznad glave pa da mogu otici na frendicinu kul rodjendansku zabavu oliti pool party; nego biti netko i legalno ovdje po traljavom kisnom vremenu i ici na tulum koji nije ni do koljeno brodicima, savi ili sari... ipak ipak, sretno se i ovdje zivi. Samo treba napuhati neprobojni omot balona od chunga-lunge, i udahnuti dovoljno zraka dok sam ispod biokova, i stvari cvjetaju same od sebe! Kao nase chili papricice u uredu... J zivi bili, pa i to vidjeli! 

ajme ovo je zakon, kad iza smajlica jos na kraju dodas, znaci above pise: "zivi bili, pa i ovo vidjeli!" dvostruko znacenje, empirijska napolitanka u mom tekstu! 

znaš li na koliko rijeka leži Karlofac grad

jutros ranom zorom/ oko 8 i pol, krećemo put karlovca.
žute prometne table u ovo zeleno rano ljeto izgledaju kao maslačci! a slova pak kao bumbari!
tako kada prijeđete Most Paje Patka, dok u kasno ljeto tamo vozite, počnite puhati redom u sve table - da svi mici-maslopadobranci odlete. slijedom narednih događaja iz padobranaca izrastu prometni cvijetovi voćaka poslije kiša. hibridi krošnje maslačka, marelice, trešnje, smokve i nješpule.
a ja odoh u dansku, do sljedeće rodne godine...

Odvajanje od ljudske uopćenosti i mϋssli na domaće

Ponajprije imam za primijetiti ovo: strasse slovo U posvojeno je u naslovu iz njemačkog, a da ga se podanči te zadržimo izvorni izgovor, napisalo bi se ka'o mYssli. Ma baš tako! Pa onda tyskland ispadne [tϋskland], ilitiga danski za Njemačku.

Trebalo je samo neko vrijeme da se ufuram.
Recept za misle: smokva jedna, badema šaka i zobene, pa u jogurt. Meni najmili ipak kefir.

poučeni prethodnim postom, krenuli smo kud ja okom tud ćale skokom. bolje reći ja skokom, pa ćale volanom. bljedunjavost je prestala biti problem, samo čisto more i mirna luka. a kad se sva sila kontinentalaca evakuanata iz gradske predblagdansko produ-produljene vreve sjatila u našu mirnu luku, taman je zapuhala bura, ohladila more i raspuhala jedan požar, pa mi  preko prgometa dali  petama vjetra.

no eto tako sjedimo ispod Biokova da bi se oslobodili ljudske uopćenosti.

pišem na kopnu preko puta otoka koje vole gay turisti. Male vale stvorene za ljubav!

A Tonka kaže da ju je iznenadila duga za gay-pride u Splitu. Nisam ni znala, a nisam ni znala da su duge boje simbol homoseksualnosti kad onomad počela da nosim majcu na vilinsku kapuljaču. Eto ti ga na, za Rima vojni oklop a u moderna vremena uzorci boje duge. Šta se onda i svi helijevi baloni ubrajaju u gay populaciju, skup sa patkama u Maksimiru?

 Predrasude, to je taj dio ljudske uopćenosti koju je spomenuo brelanski svećenik, a mene baš živciraju. Ma i sve te rasne podjele i netrepeljivosti. U badićima i pred bogom (u kojeg god da vjerovali), svi smo opet nekako isti. Supovi bi te pojeli da si lešina, pa makar bio crn ili bijel. Samo ne znam kako bi im sjelo na želudac da imaš kao dotični leš malo previše pierceva... a što se tetovaža tiče, ako mogu na našu kožu – mogu valjda i u njihov želudac. Zaključak za odlomak: za supove bi bilo bolje da ima manje lovaca, piercingaša i vjetroelektrana. Ne bi također bilo loše da se ljudi više bave ovčarstvom i maslinarstvom, a manje manikiranjem i ćakulama uz kavu. Pa da bude više supova i manje predrasuda! J

silbanski retrospektivno

glavu u torbu, pa kud me bura odnese! fali kopno, drz'se mora!
sve nesto krivo i nahero, ali tako mi je bilo proslo ljeto po povratku iz danske. pa posto sam se vec na samo tjedan dana usidrila ovdi, rekoh nema planiranja ama bas nikakvog, necu mrdnut malim prstom ma ni vrhom nokta da sve ide ko po spagi (kako je to naravno svaki dan u legolandu), pa stavila badic i ostale plazne artikle u naprtnjacu te put zadra! rekoh starcima da cu postavit bazni logor negdje pa oni ondak da dodju za vikend.

premuda, sa tocke prvog baznog logora na divlje

  prazna parkiralista danas u zg i post broda Uboci podsjetili me na lijepe proslogodinje srpanjske praznike na silbi. ali kako rece brod, ovih su se dana svi kontinentalci katapultirali i evakuirali na produ-produljeni vikend na moru. pa se na katamarane nije bas tako lako dalo ukrcat, nego su se domisljali nacini i zaobilaznice kako doci do cilja. ne po muci, nego odluci, iskrcadoh se prije silbe na premudu. hlada da nema, jedina mi je frka bila. nigdje osim u vrtovima privatnih kuca i ljetnikovaca. ah cujte, bljedunjavom stvorenju koje stigne preko poljske i berlina sa danskog kopna, nije bas svejedno! zivot na sjeveru je zivot sa smanjenom dozom UV radijacije! no sve je ispalo ok, bilo je malo hlada u nekim skrapama, pa sam fino usidrila karimat i vrecu na toj stjenovitoj obali i zakljucila kako je premuda otok obiteljskog ugodjaja, cistog mora i stjenovitih plaza - nepogodan za bljedunjave kampere i njihove starce purgere.

 sljedeci dan dodoh istim onim katamaranom do silbe, e to je vec bila druga prica! kao prvo, na otoku nema automobilskog prometa! imade dalje puno borove sume, pregrst lijepih plaza i sve to dostupno cipelcugom pa jos po hladovini!

ubavi vidik

znaci da mos mijenjat plaze ovisno o raspolozenju i dobu dana, hoces svitanje ili plivuckanje u zalazak, lijevo-desno-simo-tamo. a sa najvise tocke, Mariniceve torete, puca lijep pogled na "ubavu okolicu". divno se vidi silbansko zelenilo od bora i jadransko plavetnilo.

najvise mi u sjecanju ostade jedna agava. u doktorskom vrtu ali ne u cvatu. ima nesto u tim velvicijantskim grmovima meni tako velicanstveno!

velvicijanska agava u sjeni torete

ispred torete

jedne agave list

P. S. velvicijanski dode od welwitschie - samo dva lista, a carobna suma!:)

kakva su to egalitarna drustva

?
prisiljena sam raspravljati o politici na zaobilazno-mekani nacin.
jucer smo se mi, biolozi u aarhusu, nasli navecer u gradu sa prijateljcinim gostima, mikrobiolozima iz nizozemske.
samo da spomenem, dani postaju opsano dugi, totalno ludo kad se probudis ujutro u 5 vec je dan, odes navecer u grad oko 10, jos je dan!!!!

tako smo se mi svi biolozi, i jedan microsoftov informaticar, nasli na pivi. nije se nametnula tema, ali nekako nezaobilazno pocnes raspravljati o (ne)ukusu izbora odjece medju biolozima i cime se pojedinci medju nasom svitom bave. pa sam ja tako spomenula socijalne pauke, moje mile tropske objekte, koji eto ti ga na zive u "demokratksim" kolonijama. jer naime nema podjele rada kao u monarhijama mrava ili pcela, nego svi na kupu pa pletu mreze i hvataju batke. da, bas batke, jako naime vole femure skakavaca i cvrcaka!

cvrci cvrci cvrcak na cvoru crne smrce!
da se vratimo na politiku, zabuna je nastala jer sam ja uglavnom mislila da mogu povuci paralelu izmedju parlamentarne monarhije i demokratkog socijalizma. krivo, posto je demokratski socijalizam politicki socijalizam, a ovdje se misli na egalitarno drustvo u smislu podjele dobara. a i mnoze se svi sa svakom, tko prvi njegov muzjak! jer muzjaci naime ranije sazrijevaju, pa onda nakon parenja izumru tako da se za leglo kolonija brinu sve zenke (kin selection , posto su jako inbred).

tako da mi uglavnom nakon svega, ti socijalni pauci zvuce jako glupo, vise mi se svidjaju zadruge! a zasto se zadruge pcela ponekad zovu zadrugama pcela, to mi pak sa evolucijsko-biolosko-politicke osnove nikako nije jasno! nek se javi tko ima ideju.
za kraj fotka jedne zadruge i jedne parlamentarne monarhija, sa livada i drveca juzne indije.

osveta danskih brega

godine gospodnje 2011, godinu i pol nakon slavne cetvrtmaratonske guscje utrke, trcimo stafetu 5*10km kroz bespuca danske sume Moesgård. na jugu aarhusa
daklem ja trcim 10 kilometara, po prognozi na dan od predvidjenih 28mm kise - ali se jutros ukazalo sunce. vidjet cemo za kojih par sati.
sad se bas u ovo lijepo suncano jutro pitam, koji mi je vrag ovo trebalo?!
eto, kad vec vise od godine ridas za planinama u danskoj ravnici, pa te prijave na ludo strmoglavu utrku na brezuljkastom terenu danske sume - bit ce da je danas konacni dan osvete danske ravnice mojim zglobovima!
bar ce mi koljena, te pripadajuci meniskusi i itetive, uzivat u cari danske carobno zelene sume. a zna se, suma jos ljepse mirise za kise!

odoh sad na trk u carobnu sumu:)

Æ AE E Ø OE Y Å AA O Ü Y Y Ä Æ Æ Ö Ø Ø Þ TH T

´`¨^~ are normally dead keys.
End of Narrative Cultural Specification.

svijetla u novom stanu

supac su mi moja dva velika prozora u sobi, pogotovo kad je u danskoj suncano! onda se od 6 ujutro do 5 popodne mogu gusterisat po svim kutovima, ako mi se ne prohtje u setnju do obliznjeg botankickog vrta. koji se ovaj tjedan konacno rascvao, zuto - ruzicasto uglavnom:))
 ali vrlo je zupac sto iz svoje sobe mogu gledati izlazske sunca i punog mjeseca na zalasku sunca, a iz kuhinje zalaske. tako da nam se svijetla odsijavaju po kuhinjskim elementima - predobro!