napadaj panike i pomalo nesvakidasnja nedjelja

na nasem ulazu, vesela je norvesko-hrvatsko-talijanska trojka naravno jedina legija stranaca. drustvene aktivnosti sa ostalim susjedima nisu toliko ceste - nesto kao kad dalmatinac dodje na studij u zagreb; pa zakljuci kako je to jako hladan i neprijateljski grad, posto se sa susjedima niti ne kafenise a bome niti ne prica. u dosadasnjih pola godine obitavanja na sadasnjoj adresi, popricala sam sa tocno dvoje susjeda.
prvi je peh bio sto nam je trebalo neko vrijeme da dokucimo koje je zvono na ulazu nase. da da, smijesno, ali kad isprobas sva zvona od kojih se nijedno ne cuje u stanu - covjek se pita da nije neki kvar...
onda smo nonsalantno zaboraviili ocistiti stubiste u kolovozu - sjetismo se neki dan, 16. rujna...
i tako dolazimo do jutra danasnje suncane nedjelje - kad me uhvatio napadaj panike, jer nijednog cimera nije bilo doma, a u 10 se trebalo odrzati vrtno okupljanje za objavu ratnog plana ciscenja prije zime. pise lijepo u pismu od stanodavca, dodjite ako mozete - bit ce i peciva i kave. zbog svega prije navedenog, naravno da sam posumnjala u dobronamjernost susjeda i besplatni dorucak - a da nije mozda svaciji prilog u vidu ili novca ili pecenih peciva? nakon sto sam poslala sms stanodavcu, izvanredno osim jednomjesecne komunikacije o stanju na brojilu na nasem katu - umirila mi se savjest, pa sam kao jedini stranac prisustvovala  ipak besplatnom dorucku. nakon neveselog vracanja iz izraela i zagreba, u dansku jesen, kisu i termo carape - jutros je osvanulo suncano jutro - pa smo to caskanje i kavu obavili u dokolici na klupicama u vrtu. uskoro smo zapoceli i skupljanje otpadaka, obrezivanje grmlja i ceprkanje maslacaka iz asfalta - pa sam cak hrabro skinula flis i stihala rub parkiralista u kratkim rukavima!

nema sta, ovaj tjedan sam veselo i ugodno iznenadjena velikim politickim promjenama i ulicnom atmosferom. svi bas svi, su jako ljubazni i usluzni, cak prijateljski, a susjedi cijene tvoj trud u vrtu i sezonskom ciscenju - pa makar su samo i jedino zbog mene morali pricati na engleskom.
eto, bile im rodne jabuke u nasem vrtu  i dogodine!

a meni, veselo veselo sutra u americkoj ambasadi na polusatnom intervjuu za vizu - treba samo dokazati da nisam opasna po obamu i domovinu, jer nikad se ne zna kad hrvatski phd student na paucima moze u potajici ispasti tajni ruski spijun. valjda necu bas ja!

kad odrastem, bit cu helikopter

Vodjena nekim nepoznatim entuzijazmom, odlucila sam otici na sekcijski sastanak danas. Sveuciliste se naime restrukturira, pa se sve nesto posemerilo, odjeli se ulubljuju i stapaju – sve dobiva otmjena nova imena, a administracija naravno u svemu tome ne funkcionira. Æ istina, cak ni u Danskoj! Ubij me boze kad sljedeci put opet budem morala pravdati putne troskove online u svom omiljenom aurusu! Kad se pola godine, ilitiga 180 dana tj. 4320 sati, prepires sa prokletim kompjuterskim programom oko toga zasto su ti trebala dva cjepiva protiv zute groznice za put u Indiju, a ne samo jedno, dodje mi da si poderem vizu i sjednem na prvi let za doma! Ma moze i brod od Rajne pa do Dunava!!! Ozbiljno vam kazem, fino sam im dostavila sve papire i recepte od doktora, i link na danski zdravstveni sustav i preporucena cjepiva i doze za put u inozemstvo – a meni softver tako! Pih, e da a jos inace – za sve koji su imalo upoznati sa mojom situacijom imigranta – danas sam dobila nekakvo pismo. Jer sam se zalila sto mi nisu vratili novce za ponovnu (trecu) prijavu za vizu, posto sam nakon 7 mjeseci bez statusa ovdje ove godine – dobila kopiju prosle vize, vazece do kraja doktorata. Takodjer i obecanje da cu dobit povrat novca za besmislenu re-aplikaciju i „catch 22“! naravno, pismo se dobije na danskom, pa sam onda shvatila da cu dobit povrat novca na svoj racun – ali sto smijem, ili moram ucinit do 8og ozujka sljedece godine – pojma nemam!

Uglavnom... da se vratim na to restrukturiranje, zvuci kao bolonja na nasem sveucilistu! Jadni pokusni kunici, eh! Iako ne znam, mozda im je sad bolje nego svima nasima koji su radili u deratizaciji ili se planiraju vratit po doktoratu cuvat ovce na neki nenaseljeni otok – da jos dobiju poticaj od drzave (kao ja na primjer). No da, iako me se renovacija labosa uopce ne tice, posto ionako gledam samo tablice u excelu ili pisem skripte u rrr-u, ipak sam odlucila bit solidarna i doci na sastanak. Ajde kao, zaboravit cu one sve nemile situacije kad nitko za ruckom ili na sastanku nije htio pricat engleski zbog mene, jedinog stranca – pa ajmo ovaj put ubit tih sat vremena do rucka nasastancenju. Nije bilo ni toliko lose, eto vidi covjek da znaju danci bit humoristicno-ironicni ko i ja oko svoje divne nezgode sa danskim radnim vizama, ili pak ko mi rvati sa svim sto se u zemlji desava...

Sad cu onak po starinski:  Zivi bili pa vidjeli tko ce prije do cilja – AU do ujedinjenog, moderniziranog i beskrajno-vanzemaljski internacionalnog sustava – ili ja do svog stada od 111 ovaca!

Ajme a cu cu vam ja!