dizertacija predana

A nakon  klika cekala sam par dana neki mail, "Dear BlaBla, zaboravili ste ovaj i onaj papir, submitanje se ne uvazava".
nema ga jos.
zato sam u medjuvermenu spakirala kufere, veliki za iseljavanje, terenski za put u afriku. re-locirala sam se kod Michelle, koja je jutros odletila u afriku. za 10 dana odoh i ja. do tad premisljam o zivotu. osim pakiranja svog zivota iz moje lijepe sarense sobe, re-locirala sam i ured. tako da sam radim u novom uredskom krilu, u hodniku sa svim fensi profesorima i postdokovima.
zastrasujuce je sve to, jako! ali najgore i najcudnije od svega, je spoznaja da ce mi falit danska- i da mi se ne ide nikamo. osim sto je vrijeme tako sugavo, da lagano pocinjem hibernaciju. nagomilat cu si ljesnjaka i oraha, pa se vidimo na proljece.
cudan je taj zivot, umjesto hibernacije sad bih mozda odabrala i macji zivot, od kamina do kauca. ne ne, umjesto toga ja  radim revizije starih i submitat nove radove... sretno im bilo. pa onda jos putujem u afriku, u ljetnu sezonu malarije. zivio gin&tonic!

Makar je danas sunce u danskoj...

ja bi - NA PALAGRUZU!
Igramo se lovice, dizertacija i ja.
Pa sam danas odlucila da cu postat teta u vrticu. To ako mi drzava ne odobri kredit za kupit stado ovaca. Koje cu imat na palagruzi, naravno...
I kaj me briga za otocne bilje enedeme, i mogucu sukcesiju introdukcijom predatorskog faktora!

aarhus jucer

vec je 2012!
tribute rujanskoj danskoj kisi sa mog prozora!
posluhnite si i 'Balcony' od danskog benda - The Rumour Said Fire- .

kutije

pakiram stvari iz sobe, posto starci preuredjuju kupaonu i kuhinju, a nakon toga ce vjerojatno preseliti u moju sobu. ja dobijem veliku dnevnu sobu, uz ostatak svojih stvari pored svih silnih crnih ormara.
nije toliko tesko ni tuzno, dapace cudno je s koliko se mirnoce da pobacati u smece pola stvari koje su mi godinama lezale na policama.
ali shvatila sam jednu stvar: kog vraga ovo nisam napravila prije 3 godine kad sam selila u dansku? bar bih imala osjecaj da sam pocela novi zivot, koliko god da mozda bio cupac i dlakav tad u pocetku na sjeveru... al onako sam zivjela u nekakvom polusvijetu, ni tu ni tamo. i onaj grozni osjecaj kad se vratis, a soba kao oltar - sve na mjestu, a ljudi isto svi kao da se nisu s mjesta makli!
eto sad opet imam te egzistencijalne dileme, ali nekako je lakse nego kad diplomiras u budes na burzi... pa zemlja je velika i nije ravna, a sad bar vise nemam zabluda da se u hrvatskoj da nac posao! ia kamo, kamo da putujem?
sad jos jedna grozna stvar, uopce se vise ne usudim starcima rec da mozda idem na jos jedan teren, jer je svaki let kao da prvi put u povijesti covjecanstva letim avionom... iznad oblaka, ajmo ja i ti....ovaj put mozda u juznu afriku. samo da me mama ne vidi!
 

Pazite se djeco kostica od marelica, znaju napasti covjeka i raskrvarit mu jagodicu!

Istinit slucaj...
Slusamo Kraftwerk. Netom nemilice pred koji sat zalutala sam na Wikipedijinu stranicu o Alcatrazu. I na notama kfw, sjetila se Cresa. Zasto svi zatvori moraju biti na najljepsim i najskrovitijim mjestima? Je li to nagrada svim krsiteljima zakona, ili mjera preodgoja da se u takvom okolisu preobrate i shvate kako ima smisla zivjeti po moralu zajednice? Zajednice ljudi koji unistavaju planet? Ja bi im natrpala nesto plasticnih vrecica ulovljenih iz oceana, pa da smisljaju nacine kako nepovratno i bez stetnih posljedica unistiti plastiku.
Jel netko gledao film Bijeg iz Alcatraza?

Slika sa tvrdjave u San Juanu - pogled na drugu tvrdjavu. U podnozju je naravno bila tamnica, za sve koji su uspjeli stici do Puerto Rika, pa se prometnuti u kriminalce.

Kratki osvrt na povratak doma i useljavanje natrag sa starcima

Stvarno sam mislila da ce bit puno gore, bar ovaj dio - useljavanje natrag sa starcima. al nije, osim nekih malih kulturoloskih razlika u svezi glede vrste omeksivaca za ves ili koliko se papra i chillia stavlja u jelo - slazemo se ko u dobrim starima danima! ma jos i bolje, posto nitko vise nije u pubertetu niti menopauzi!
sto se povratka u zg tice, totalno sam se zaljubila u proljetni grad, i lipe koje cvjetaju i pogled na neko zeleno brdo dok se rolam po jarunu, sve je tako divno krasno i suncano!
ALI, najveci je problem kultura (ne)planiranja. moram priznat, kad se prijavim za volontiranje na animafestu, pa mjesec dana nista ne cujem ni od koga - a festival pocinje za 5 dana- onda zakljucim da im volontera ne treba! i kazem marini da joj se mogu prikljucit na teren. a onda me ipak nazovu sa festa, da trebaju volontere! eto, ubijalo me u pocetku to planiranje svega privatnog i poslovnog u danskoj, a sad mi vec ide malo na zivce kad se sve mora rjesavat jutro prije...
ni tu ni tamo, kak sam - pa tak!

prilazem kratki isjecak odlicnog crtica koji smo gledali jucer na festivalu zidovskog filma :)
rabinova macka

Kroz Europu

Evo me doma.
(subtitl: pisanje manuskripta me profesionalno deformiralo, pa sam cak pocela recenicu velikim slovom)- vlakom do njemacke, pa zaobilaznom putanjom autom preko francuske, svicarske i luxemburga do zg-a. na povratku nam se slovenija nikad nije cinila veca!
da krenem retrospektivno od samog pocetka: spakirala sam sve ljetne stvari u kofer, i krenula na vlak za freiburg. presjedala sam u koldingu, na putu do kojeg je preko puta mene sjedila jedna mlada dankinja. nakon sto smo obje prezalogajile svoje putne vecerice, ponudila me (na danskom naravno) zvakom. ne sjecam se da sam ikad bila tako zbunjena, od onog trenutka prosle godine kad sam shvatila da razumijem nesto danski pa sam cak uspjela dat i instrukcije za smjer na danskom! al ovo, nudit ljude zvakacama u danskim vlakovima, pa to jos nikad nisam dozivjela! ko kad smo se mi curke emigrantice nasle prosle godine na britancu za bozic, i nismo skuzile da nas ekipa pored nudi tucetom rakijica za popit, a ne za kupit (tako smo si mi sve to interpretirale, jer nedostatak sunca na sjevernim sirinama cini covjeka sumnjicavim prema altrustickim dijeljenjem rakija raji - da se svi veselo napijemo)!
no uglavnom, uspjela sam doc k sebi i promumljat na danskom 'nej tak'. dok smo presjedali u koldingu, neka me druga dankinja zamolila da joj pricuvam stvari dok se ona ode prosetati oko kolodvora. pa jel da, nema tu nista sumnjivo meni na skandinavskim fenotipom povjerit stvari na cuvanje, nego je sumnjivija dankinja koja se ide setat pa ostavlja stvari na koldvoru! kako se bas tog popodneva desila neka teska zeljeznicka nesreca usred danske, eto nas tako na koldovoru raspredamo o ljubavi i zivotu do kasno u noc. ma mislim kasno, posto je vlak kasnio 4 i pol sata, ukrcali smo se nesot prije jedan. meni vec debelo proslo vrijeme za spavanje! dankinja s kojom sam se skompala cekajuci, se u medjuvremenu odlucila vratiti u aarhus, posto joj se nije dalo cekati vlak (cak smo i novcic bacale, da se zeni pomogne odlucit o sudbini tog vikenda). i tako mi je ostalo jos samo kojih 11 sati voznje do freiburga, a onda prepakirat kofer i na skitanje francuskom i luxemburgom sa lukom i juditom.
krenuli smo petak popodne od luxemburga. subota ujutro matineja u luxsemburskoj filharmoniji, sto je bilo nas lijepo i fora, a ostatak luxemburga grada prilicno dosadnjikav!
pa u subotu popodne metz, koji nam se svima jako jako svidio! nema ustvari nista velicanstvenije u arhitekturi od ostatka francuskih gradova kroz koje smo prosli (Langres, Dijon, Nancy, Besancon...), ali je atmosfera bas nekako lezerna i skoro pa mediteranska!
ostatak gradova ima sto zabavnih parkova, slavoluka ili ocuvanih gradskih zidina duzih neko dubrovackih (Langres, ima i kamp pa se moze nesto jeftinije prenocit), ali je su kava i kroasani odlicni i kafenisanje je definitvno vise kao kod nas, a ne po talijanski na-eks! tako da mi se francuska bas svidjela. jos smo za kraj iz freiburga odleprsali do strasbourga, za koji vise nismo znali kaj da ocekujemo osim spiceva (crkvenih tornjeva) i tih zgrada europskog parlamenta. zgrade ko zgrade, ali ima grad opet neki sarm sa svim kanalicima i mosticima, ljudima koji je vozikaju bicom i turistima koji se voze brodicima po kanalu (turisticki kao oni u kopenhagenu). katedrala je takodjer prilicno dojmljiva (makar nam je spiceva do 4og dana proputovanja vec stvarno bilo dosta), ali najbolja od svega je bila pita od svjezih borovnica!
i onda natrag doma, preko Neuhausen am Rheinfalla=navodno najveceg slapa u Europi, i Frederikshafena. Rheifall pari nesto kao uvecana Krka, nije ipak tak bas velicansten kao Plitivice, a Frederikshafen pa eto kao Kiel meni prosle godine...
i tu smo dakle, natrag u zg-s! konacno :)
evo vam par fotki, moji dozivljaji gradova..

Luxemburg

Metz

Metz II

Pitoreskna polja uljane repice u Francuskoj na putu do Dijona.

Langres I

Langres II

Langres III - Diderot filozofira na glavnom gradskom trgu.

Nestasica benzina, hrvatski hitovi na francuskim lokalnim cestama.

Rozeta katedrale u Strasbourgu.

Strasbourg eksterijer I

Strasbourg eksterijer II

Strasbourg eksterijer III- Europski parlament.

Mi na slapu u Neuhausenu am Rheinfall...

Kraj jedne Ere

cimerica se pakira za madagaskar, a ja za freiburg. a preko freiburga (malo kruznom putanjom) do zagreba. kad se vratim u dansku, skocit cu na kolegicino vjencanje. a cimerica do tad vec ode u kanadu obradit svoje uzorke. sto ce reci da imamo jos kojih par tjedana cimerovanja nakon sto ja predam dizertaciju krajem listopada... a sto nakon toga biva, ne znam!
cudan je osjecaj, jer smo obje vec toliko naviknute na putovanja i pakiranja, da se rastajemo nakon svih veselih terenskih i dogodovstina na domacem terenu, u nasem stanu sa norveskim cimerom... bez trunke zavisti (ipak se ide na madagaskar), jer sam jos uvijek u stanju zasicenosti nakon puta u puerto riko, cemerno mi je misliti da se vracam starcima u zagreb. nema vise cimerovanja, falit ce mi!
sam svoj gospodar, ne vise za neko vrijeme. moja kucica, moja slobodica - slozit cu se sa jezurkom jexicem.

promasili smo polarno svjetlo

... koje se prosli tjedan moglo vidjeti cak iz danske!!!! taman negdje oko mog rodjendana....
ali zato evo kako izgleda jutarnji kupanac oko 8:14, kad se sunce digne na istocnom horizontu (a u aarhusu je more na istoku, to mi je bilo totalno zbunjujuce na pocetku... pa kako na istoku?!?!?).

sretna nova svima!

I živili vi meni!!! :))

naišla slučajno na ovaj komični post, pa iako su realne situacije meni osobno bar nekad malo manje smiješne, da čitate i vi...
http://xmel.com/denmark7.html