bla bla bube svabe: May 2012

Stvarno sam mislila da ce bit puno gore, bar ovaj dio - useljavanje natrag sa starcima. al nije, osim nekih malih kulturoloskih razlika u svezi glede vrste omeksivaca za ves ili koliko se papra i chillia stavlja u jelo - slazemo se ko u dobrim starima danima! ma jos i bolje, posto nitko vise nije u pubertetu niti menopauzi!
sto se povratka u zg tice, totalno sam se zaljubila u proljetni grad, i lipe koje cvjetaju i pogled na neko zeleno brdo dok se rolam po jarunu, sve je tako divno krasno i suncano!
ALI, najveci je problem kultura (ne)planiranja. moram priznat, kad se prijavim za volontiranje na animafestu, pa mjesec dana nista ne cujem ni od koga - a festival pocinje za 5 dana- onda zakljucim da im volontera ne treba! i kazem marini da joj se mogu prikljucit na teren. a onda me ipak nazovu sa festa, da trebaju volontere! eto, ubijalo me u pocetku to planiranje svega privatnog i poslovnog u danskoj, a sad mi vec ide malo na zivce kad se sve mora rjesavat jutro prije...
ni tu ni tamo, kak sam - pa tak!

prilazem kratki isjecak odlicnog crtica koji smo gledali jucer na festivalu zidovskog filma :)
rabinova macka

Evo me doma.
(subtitl: pisanje manuskripta me profesionalno deformiralo, pa sam cak pocela recenicu velikim slovom)- vlakom do njemacke, pa zaobilaznom putanjom autom preko francuske, svicarske i luxemburga do zg-a. na povratku nam se slovenija nikad nije cinila veca!
da krenem retrospektivno od samog pocetka: spakirala sam sve ljetne stvari u kofer, i krenula na vlak za freiburg. presjedala sam u koldingu, na putu do kojeg je preko puta mene sjedila jedna mlada dankinja. nakon sto smo obje prezalogajile svoje putne vecerice, ponudila me (na danskom naravno) zvakom. ne sjecam se da sam ikad bila tako zbunjena, od onog trenutka prosle godine kad sam shvatila da razumijem nesto danski pa sam cak uspjela dat i instrukcije za smjer na danskom! al ovo, nudit ljude zvakacama u danskim vlakovima, pa to jos nikad nisam dozivjela! ko kad smo se mi curke emigrantice nasle prosle godine na britancu za bozic, i nismo skuzile da nas ekipa pored nudi tucetom rakijica za popit, a ne za kupit (tako smo si mi sve to interpretirale, jer nedostatak sunca na sjevernim sirinama cini covjeka sumnjicavim prema altrustickim dijeljenjem rakija raji - da se svi veselo napijemo)!
no uglavnom, uspjela sam doc k sebi i promumljat na danskom 'nej tak'. dok smo presjedali u koldingu, neka me druga dankinja zamolila da joj pricuvam stvari dok se ona ode prosetati oko kolodvora. pa jel da, nema tu nista sumnjivo meni na skandinavskim fenotipom povjerit stvari na cuvanje, nego je sumnjivija dankinja koja se ide setat pa ostavlja stvari na koldvoru! kako se bas tog popodneva desila neka teska zeljeznicka nesreca usred danske, eto nas tako na koldovoru raspredamo o ljubavi i zivotu do kasno u noc. ma mislim kasno, posto je vlak kasnio 4 i pol sata, ukrcali smo se nesot prije jedan. meni vec debelo proslo vrijeme za spavanje! dankinja s kojom sam se skompala cekajuci, se u medjuvremenu odlucila vratiti u aarhus, posto joj se nije dalo cekati vlak (cak smo i novcic bacale, da se zeni pomogne odlucit o sudbini tog vikenda). i tako mi je ostalo jos samo kojih 11 sati voznje do freiburga, a onda prepakirat kofer i na skitanje francuskom i luxemburgom sa lukom i juditom.
krenuli smo petak popodne od luxemburga. subota ujutro matineja u luxsemburskoj filharmoniji, sto je bilo nas lijepo i fora, a ostatak luxemburga grada prilicno dosadnjikav!
pa u subotu popodne metz, koji nam se svima jako jako svidio! nema ustvari nista velicanstvenije u arhitekturi od ostatka francuskih gradova kroz koje smo prosli (Langres, Dijon, Nancy, Besancon...), ali je atmosfera bas nekako lezerna i skoro pa mediteranska!
ostatak gradova ima sto zabavnih parkova, slavoluka ili ocuvanih gradskih zidina duzih neko dubrovackih (Langres, ima i kamp pa se moze nesto jeftinije prenocit), ali je su kava i kroasani odlicni i kafenisanje je definitvno vise kao kod nas, a ne po talijanski na-eks! tako da mi se francuska bas svidjela. jos smo za kraj iz freiburga odleprsali do strasbourga, za koji vise nismo znali kaj da ocekujemo osim spiceva (crkvenih tornjeva) i tih zgrada europskog parlamenta. zgrade ko zgrade, ali ima grad opet neki sarm sa svim kanalicima i mosticima, ljudima koji je vozikaju bicom i turistima koji se voze brodicima po kanalu (turisticki kao oni u kopenhagenu). katedrala je takodjer prilicno dojmljiva (makar nam je spiceva do 4og dana proputovanja vec stvarno bilo dosta), ali najbolja od svega je bila pita od svjezih borovnica!
i onda natrag doma, preko Neuhausen am Rheinfalla=navodno najveceg slapa u Europi, i Frederikshafena. Rheifall pari nesto kao uvecana Krka, nije ipak tak bas velicansten kao Plitivice, a Frederikshafen pa eto kao Kiel meni prosle godine...
i tu smo dakle, natrag u zg-s! konacno :)
evo vam par fotki, moji dozivljaji gradova..