tribute rujanskoj danskoj kisi sa mog prozora!
posluhnite si i 'Balcony' od danskog benda - The Rumour Said Fire- .
Sunday, 30 September 2012
aarhus jucer
tribute rujanskoj danskoj kisi sa mog prozora!
posluhnite si i 'Balcony' od danskog benda - The Rumour Said Fire- .
Sunday, 2 September 2012
kutije
pakiram stvari iz sobe, posto starci preuredjuju kupaonu i kuhinju, a nakon toga ce vjerojatno preseliti u moju sobu. ja dobijem veliku dnevnu sobu, uz ostatak svojih stvari pored svih silnih crnih ormara.
nije toliko tesko ni tuzno, dapace cudno je s koliko se mirnoce da pobacati u smece pola stvari koje su mi godinama lezale na policama.
ali shvatila sam jednu stvar: kog vraga ovo nisam napravila prije 3 godine kad sam selila u dansku? bar bih imala osjecaj da sam pocela novi zivot, koliko god da mozda bio cupac i dlakav tad u pocetku na sjeveru... al onako sam zivjela u nekakvom polusvijetu, ni tu ni tamo. i onaj grozni osjecaj kad se vratis, a soba kao oltar - sve na mjestu, a ljudi isto svi kao da se nisu s mjesta makli!
eto sad opet imam te egzistencijalne dileme, ali nekako je lakse nego kad diplomiras u budes na burzi... pa zemlja je velika i nije ravna, a sad bar vise nemam zabluda da se u hrvatskoj da nac posao! ia kamo, kamo da putujem?
sad jos jedna grozna stvar, uopce se vise ne usudim starcima rec da mozda idem na jos jedan teren, jer je svaki let kao da prvi put u povijesti covjecanstva letim avionom... iznad oblaka, ajmo ja i ti....ovaj put mozda u juznu afriku. samo da me mama ne vidi!
nije toliko tesko ni tuzno, dapace cudno je s koliko se mirnoce da pobacati u smece pola stvari koje su mi godinama lezale na policama.
ali shvatila sam jednu stvar: kog vraga ovo nisam napravila prije 3 godine kad sam selila u dansku? bar bih imala osjecaj da sam pocela novi zivot, koliko god da mozda bio cupac i dlakav tad u pocetku na sjeveru... al onako sam zivjela u nekakvom polusvijetu, ni tu ni tamo. i onaj grozni osjecaj kad se vratis, a soba kao oltar - sve na mjestu, a ljudi isto svi kao da se nisu s mjesta makli!
eto sad opet imam te egzistencijalne dileme, ali nekako je lakse nego kad diplomiras u budes na burzi... pa zemlja je velika i nije ravna, a sad bar vise nemam zabluda da se u hrvatskoj da nac posao! ia kamo, kamo da putujem?
sad jos jedna grozna stvar, uopce se vise ne usudim starcima rec da mozda idem na jos jedan teren, jer je svaki let kao da prvi put u povijesti covjecanstva letim avionom... iznad oblaka, ajmo ja i ti....ovaj put mozda u juznu afriku. samo da me mama ne vidi!
Subscribe to:
Posts (Atom)