ohrabrena brojnim komentarima iz domaje, pisem dalje...
stigo' konacno i taj petak! bila sam vec prilicno umorna pri kraju svog prvog radnog tjedna, i jedva jedva docekala petak!!! osim vikenda, podizanja prvog ceka (place), ivana je krenula avionom iz zagreba i trebala stici u petak navecer... konacno pravo drustvo, jer iako su svi na faksu simpa; nikog od praktikanata IAESTEa osim mene nije bilo u gradu do petka.
podizanje place bilo je malo stresno, posto su me setali od saltera do saltera... pa se vrati u dom po putovnicu, pa na salter za izdavanje cekova jer su mi zaboravili dati potvrdu sveucilista itd itd. kad sam konacno iskesirala cek, trebalo je platiti stanarinu za prva 2 tjedna, posto su mi ranije u tjednu odbili kreditnu karticu. i tako sam ostala sa 1£ od svoje prve place u dzepu.. jedna ali vrijedna! a potrosila je na... 2 mjerice malina (mislim da je to cak i za hrvatske cijene bila dobra pogodba), pa sam se konacno bacila na piknikiranje na travi! sunceko, vikend, ivana je vec na lutonu, jeheheheheeee!!! :)
inace sad je osim malina, ovdje i sezona jagoda (koje su cak slatke, pa sam neki dan u slast pojela cijelu mjericu), a cvate i bazga... zanimljiva sezonska kasnija cvatnja, tako da sam ustvari otputovala u drugo proljece!
jim, dr. reynolds, nas boss, dogovorio se sa mnom da cemo skupa pokupiti ivanu sa busne stanice u gradu, pa samo se uputili u birmnigham oko 9 (9ish). ko' sto ivana rece, auto mu je kao besumna letjelica sa pilot kabinom - audi xx- (necemo u detalje). na putu do grada smo imali small talk o lijevoj i desnoj strani ceste, voznji i tako to... nekako sam zakljucila da bi mi mijenjanje brzina, i kruzni tokovi bile najvece prepreke, da uopce probam voziti u engleskoj. a jim je pricao kako je u kanadi imao isti problem, ruka mu je cesto umjesto na mjenjacu zavrsila na gumbekima za prozore. u gradu smo se par puta izgubili, jer nitko ne zna gdje je busni kolodvor, posto su ga nedavno preselili - "yeh, mate, i know whre the old one is, but...!" smislili smo vec i alternativni plan, da cemo cekati bilo koji coach na semaforu, pa ce on vrlo vjerojatno na kolodvor, stoga ga samo trebamo pratiti... kad ono, nekako smo iz n-tog pokusaja uspjeli negdje skrenuti i eto kolodvora! ivana je taman bila stigla pred 2min, i samo je jos trebalo useliti moju novu cimericu u stan!:) na putu prema university station (koja je, inace, od centra udaljena 2 stanice vlakom) jos smo se jednom izgubili, ustvrdili da je lezeci policajac medjunarodni izraz, i eto nas doma!
i tako je ustvari sve krenulo...
stigo' konacno i taj petak! bila sam vec prilicno umorna pri kraju svog prvog radnog tjedna, i jedva jedva docekala petak!!! osim vikenda, podizanja prvog ceka (place), ivana je krenula avionom iz zagreba i trebala stici u petak navecer... konacno pravo drustvo, jer iako su svi na faksu simpa; nikog od praktikanata IAESTEa osim mene nije bilo u gradu do petka.
podizanje place bilo je malo stresno, posto su me setali od saltera do saltera... pa se vrati u dom po putovnicu, pa na salter za izdavanje cekova jer su mi zaboravili dati potvrdu sveucilista itd itd. kad sam konacno iskesirala cek, trebalo je platiti stanarinu za prva 2 tjedna, posto su mi ranije u tjednu odbili kreditnu karticu. i tako sam ostala sa 1£ od svoje prve place u dzepu.. jedna ali vrijedna! a potrosila je na... 2 mjerice malina (mislim da je to cak i za hrvatske cijene bila dobra pogodba), pa sam se konacno bacila na piknikiranje na travi! sunceko, vikend, ivana je vec na lutonu, jeheheheheeee!!! :)
inace sad je osim malina, ovdje i sezona jagoda (koje su cak slatke, pa sam neki dan u slast pojela cijelu mjericu), a cvate i bazga... zanimljiva sezonska kasnija cvatnja, tako da sam ustvari otputovala u drugo proljece!
jim, dr. reynolds, nas boss, dogovorio se sa mnom da cemo skupa pokupiti ivanu sa busne stanice u gradu, pa samo se uputili u birmnigham oko 9 (9ish). ko' sto ivana rece, auto mu je kao besumna letjelica sa pilot kabinom - audi xx- (necemo u detalje). na putu do grada smo imali small talk o lijevoj i desnoj strani ceste, voznji i tako to... nekako sam zakljucila da bi mi mijenjanje brzina, i kruzni tokovi bile najvece prepreke, da uopce probam voziti u engleskoj. a jim je pricao kako je u kanadi imao isti problem, ruka mu je cesto umjesto na mjenjacu zavrsila na gumbekima za prozore. u gradu smo se par puta izgubili, jer nitko ne zna gdje je busni kolodvor, posto su ga nedavno preselili - "yeh, mate, i know whre the old one is, but...!" smislili smo vec i alternativni plan, da cemo cekati bilo koji coach na semaforu, pa ce on vrlo vjerojatno na kolodvor, stoga ga samo trebamo pratiti... kad ono, nekako smo iz n-tog pokusaja uspjeli negdje skrenuti i eto kolodvora! ivana je taman bila stigla pred 2min, i samo je jos trebalo useliti moju novu cimericu u stan!:) na putu prema university station (koja je, inace, od centra udaljena 2 stanice vlakom) jos smo se jednom izgubili, ustvrdili da je lezeci policajac medjunarodni izraz, i eto nas doma!
i tako je ustvari sve krenulo...
2 comments:
Nice blog!I like it!Hope you keep up the good work!Nice to meet you!
You can check mine to: www.personalresource.blogspot.com
smrc smrc!:(
jeste zivi, ljudi?
eto, dok vi naostrite svoje tastature, ja cu vec bit prisiljena komentirati tudje bloggove...
ma salim se, pozdrav svima! :)
Post a Comment