jednom nekad davno na otoku krku, dok su sve moje frendice još spavale dubokim snom, krenula na ja put do mjeseca. nemojte se sad smijat i iščuđavat, iznad baške postoji mjesečeva šetnica. no da, bio je "pomalo vjetrovit" dan, pa sam umjesto jutarnjeg kupanja krenula u brdo. majko mila, nije se za šalit sa tom sinjskom burom! prvo mi otpuvala naočale s glave, a onda sam u jednom prijevojčiću mudro zaključila da je bolje uzet neki kamen u ruksak - pošto je postalo prenategnuto održavat ravnotežu uspravno hodajući. sretno sam stigla natrag do apartmana, sa kamenom u ruksaku, taman na doručak! cure su se zabezeknuto smijale kamenu, al je ostao za uspomenu na terasi.
još i danas je tamo, al baš bi mi dobro došao sad ako orkanska ova bura u aarhusu ne prilegne do jutra! bicikliranje bez kamena ne dolazi u obzir, mislim da ću ujutro rađe gledati iz busa sve lude dance koji sumanuto cikliraju na posao. može po snijegu, al ipal imam ja neke principe - bura je bura!
a noćas buretina.
još i danas je tamo, al baš bi mi dobro došao sad ako orkanska ova bura u aarhusu ne prilegne do jutra! bicikliranje bez kamena ne dolazi u obzir, mislim da ću ujutro rađe gledati iz busa sve lude dance koji sumanuto cikliraju na posao. može po snijegu, al ipal imam ja neke principe - bura je bura!
a noćas buretina.
No comments:
Post a Comment