____________________________________________________________________
Ponekad, vlakovi kasne.
'I kod prvog piska ili samo sumnjivog suma oni ce ponovno poskakati na noge i navaliti na peron, da ponovno budu vraceni da strpljivo cekaju i pazljivo osluskuju. Jer, ma koliko im se govori i dokazuje, u dnu svesti onu tu "masinu" ne mogu drugacije da shvate, do kao neku brzu, zagonetnu i podmuklu svapsku ujdurmu^, koja neopreznom coveku izmakne dok on okom trepne i koja samo na to gleda: kako da prevari seljaka putnika i da ode bez njega'.
A te svapske masine, po mom vlastitom iskustvu, ama uvijek kasne! Po putu iz Hamburga u Aarhus prekjucer, dovrsavala sam citanje Andriceve 'Na Drini cuprije' (iz koje je i gore navedeni citat). Neki su kasnili, a neki su nam vlakovi po putu bome bili i otkazani. Pa sam tako dosla na ideju da vam kronoloski izlozim neka od svojih pustolovnijih dozivljenih kasnjenja, i prilozim fotke sa usputnog prisilnog turizma. Kao sto cete (nadam se) citati u nastavku, dva su bila u produkciji Deutsche Bahna - pa su mi bas lijepo sjele ove Andriceve za uvod.
2010
Nakon prezivljene prve godine doktorata u Danskoj, a pogotovo prezivljenih prvih asistentskih sati na kolegiju Behavioral ecology, krenuli smo sa studentima istog kolegija na tjedan dana terenske nastave u dolinu Elbe.
Odatle sam hvatala vlak za Berlin, pa onda u Poljsku na internacionalni kongres arahnologa (ICA 2010 Siedlce). Vlak iz Berlina za Varsavu kasnio je 5 punih sati. Prilicno vam to dodje stresno:
iz Varsave sam jos hvatala vlak na istok za Siedlce - a sljedeceg dana po rasporedu drzala svoj talk. No sta covjek moze, ostavila sam prtljagu na kolodvoru, i krenula u razgledavanje.
Srpanjska vrucina je bila na vrhuncu, otud evo i ova fotka mene u bretelicama ispred Brandenburskih vrata. Uspjela sam uhvatiti zadnji vlak iz Varsave za Siedlce tog dana, pa cak i ospavat nesto prije svog predavanja.
Po povratku sa istog kongresa u Zagreb, ostala sam kratko doma tj. vecinom na Silbi, a onda u Dansku i pakiranje za Indiju. Zasto sad ovo spominje, pa jer uz sve nezgode terenskog rada tamo (postovi iz jeseni 2010e), za divno cudo nikakvih vecih kasnjenja na indijskom subkontitentu se ne sjecam! Indija ionako ima svoj ritam, pa se covjek ni ne cudi kad se sve otegne...
2012
Predala sam dizertaciju krajem listopada, a onda put Juzne Afrike na jos jedan teren. Christina i ja odlucile smo dovrsiti posao za (moj sad treci) manuskript u pripremi, i to u SRA gdje smo na samoj granici Krugera konacno imale simpatrijske subsocijalne i socijalne stegice (onaj rod Ereseida, jel...). Po povratku sa troipoltjednog terena, a pred bozicne praznike, letila sam u Kopenhagen na vikend razgledavanje grada sa Larsom. A onda sljedeci dan po povratku iz Afrike let za Zg. Lars je razgledao Kopenhagen (gradske pivnice, bolje rec) sam, jer je nas let iz Johannesburga kasnio vec u startu, pa smo zakasnili na sljedeci let iz Dohe. I onda eto, umjesto zime na sjeveru, razgledavanje urbanizirane arapske pjescane pustinje.
Moram malo vise u detalje opisati to razgledavanje Dohe, jer smo nakon kratkih konzultacija u hotelu koji su nas smjestili, Christina, Ole i ja odlucili krenuti do obliznjeg vencijanskog shopping molla. Biolog Ole (eto, koje li slucajnosti) zapeo je na istom letu po povratku iz Juzne Afrike u Svedsku. Spancirao se po NP Krugeru sam sa svojom divovskom lecom, pa smo dio zastoja ubili gledajuci njegove fantasticne fotke.
2013
Hamburg. I opet Deutsche Bahn... Vlak iz Hamburga za Aarhus preko Flensburga je otkazan. DBahn nam je milostivo udijelio nove karte: za Aarhus preko Kopenhagena! Tako da smo imali romanticnu voznju trajektom i jos ca sat vremena kasnjenja vlaka iz Kopenhagena. Doma stigosmo sa nekih 5 sati kasnjenja sve skupa. Ne zvuci to tak lose, al kad stignes u 3 ujutro imas osjecas da je to bilo 15 a ne 5 sati kasnjenja. Razloge otkazivanja i kasnjenja pojedinih vlakova saznali NISMO.
Toliko o mojim dogodovstinama, a ako imate kakvih slicnih i vi, rado bih ih procitala u komentarima! :)
^Ujdurma je turcizam~ za napravu, smicalicu.
Ponekad, vlakovi kasne.
'I kod prvog piska ili samo sumnjivog suma oni ce ponovno poskakati na noge i navaliti na peron, da ponovno budu vraceni da strpljivo cekaju i pazljivo osluskuju. Jer, ma koliko im se govori i dokazuje, u dnu svesti onu tu "masinu" ne mogu drugacije da shvate, do kao neku brzu, zagonetnu i podmuklu svapsku ujdurmu^, koja neopreznom coveku izmakne dok on okom trepne i koja samo na to gleda: kako da prevari seljaka putnika i da ode bez njega'.
A te svapske masine, po mom vlastitom iskustvu, ama uvijek kasne! Po putu iz Hamburga u Aarhus prekjucer, dovrsavala sam citanje Andriceve 'Na Drini cuprije' (iz koje je i gore navedeni citat). Neki su kasnili, a neki su nam vlakovi po putu bome bili i otkazani. Pa sam tako dosla na ideju da vam kronoloski izlozim neka od svojih pustolovnijih dozivljenih kasnjenja, i prilozim fotke sa usputnog prisilnog turizma. Kao sto cete (nadam se) citati u nastavku, dva su bila u produkciji Deutsche Bahna - pa su mi bas lijepo sjele ove Andriceve za uvod.
2010
Nakon prezivljene prve godine doktorata u Danskoj, a pogotovo prezivljenih prvih asistentskih sati na kolegiju Behavioral ecology, krenuli smo sa studentima istog kolegija na tjedan dana terenske nastave u dolinu Elbe.
Odatle sam hvatala vlak za Berlin, pa onda u Poljsku na internacionalni kongres arahnologa (ICA 2010 Siedlce). Vlak iz Berlina za Varsavu kasnio je 5 punih sati. Prilicno vam to dodje stresno:
iz Varsave sam jos hvatala vlak na istok za Siedlce - a sljedeceg dana po rasporedu drzala svoj talk. No sta covjek moze, ostavila sam prtljagu na kolodvoru, i krenula u razgledavanje.
Srpanjska vrucina je bila na vrhuncu, otud evo i ova fotka mene u bretelicama ispred Brandenburskih vrata. Uspjela sam uhvatiti zadnji vlak iz Varsave za Siedlce tog dana, pa cak i ospavat nesto prije svog predavanja.
Po povratku sa istog kongresa u Zagreb, ostala sam kratko doma tj. vecinom na Silbi, a onda u Dansku i pakiranje za Indiju. Zasto sad ovo spominje, pa jer uz sve nezgode terenskog rada tamo (postovi iz jeseni 2010e), za divno cudo nikakvih vecih kasnjenja na indijskom subkontitentu se ne sjecam! Indija ionako ima svoj ritam, pa se covjek ni ne cudi kad se sve otegne...
Od mojih putovanja po Indiji, nista nije bilo van indijskih standarda stizanja na vrijeme ... |
2012
Predala sam dizertaciju krajem listopada, a onda put Juzne Afrike na jos jedan teren. Christina i ja odlucile smo dovrsiti posao za (moj sad treci) manuskript u pripremi, i to u SRA gdje smo na samoj granici Krugera konacno imale simpatrijske subsocijalne i socijalne stegice (onaj rod Ereseida, jel...). Po povratku sa troipoltjednog terena, a pred bozicne praznike, letila sam u Kopenhagen na vikend razgledavanje grada sa Larsom. A onda sljedeci dan po povratku iz Afrike let za Zg. Lars je razgledao Kopenhagen (gradske pivnice, bolje rec) sam, jer je nas let iz Johannesburga kasnio vec u startu, pa smo zakasnili na sljedeci let iz Dohe. I onda eto, umjesto zime na sjeveru, razgledavanje urbanizirane arapske pjescane pustinje.
Moram malo vise u detalje opisati to razgledavanje Dohe, jer smo nakon kratkih konzultacija u hotelu koji su nas smjestili, Christina, Ole i ja odlucili krenuti do obliznjeg vencijanskog shopping molla. Biolog Ole (eto, koje li slucajnosti) zapeo je na istom letu po povratku iz Juzne Afrike u Svedsku. Spancirao se po NP Krugeru sam sa svojom divovskom lecom, pa smo dio zastoja ubili gledajuci njegove fantasticne fotke.
Villagio Mall u Dohi. Najveci apsurd ovog je kad vidis lokalne tajkune u arapskoj nosnji ili zene u burkama koje shoppingiraju po ducanima, ili se, jos bolje, voze u gondolama. |
2013
Hamburg. I opet Deutsche Bahn... Vlak iz Hamburga za Aarhus preko Flensburga je otkazan. DBahn nam je milostivo udijelio nove karte: za Aarhus preko Kopenhagena! Tako da smo imali romanticnu voznju trajektom i jos ca sat vremena kasnjenja vlaka iz Kopenhagena. Doma stigosmo sa nekih 5 sati kasnjenja sve skupa. Ne zvuci to tak lose, al kad stignes u 3 ujutro imas osjecas da je to bilo 15 a ne 5 sati kasnjenja. Razloge otkazivanja i kasnjenja pojedinih vlakova saznali NISMO.
Stanica bahna u Hamburgu, sa pogledom na novu zgradu opere koja se gradi na krovu jednog skladista u hamburskoj luci. |
^Ujdurma je turcizam~ za napravu, smicalicu.
No comments:
Post a Comment