Povratak u Sde Boker

Podugo nisam nista pisala na blogu, a nije se bome ni nista spektakularno dogadjalo. No zato sad imam bar novu privremenu lokaciju, posto sam od 1.1. sluzbeno na postdoku u Izraelu. Pozicija je sluzbeno financirana pola od Svicarskog instituta za znanstvena istrazivanja pustinje, a pola od Danaca, tako da sam do kraja veljace u Sde Bokeru - a onda opet malo u Aarhus.

Sveuciliste Ben Gurion ima hrpetinu instituta prirodnih znanosti u SB, pa je ekipa ovdje prilicno internacionalna. Naselje je bitno poraslo otkad sam zadnji put bila, daleke 2011. Par fotki za prisjecanje, sto sa Europskog arahnoloskog kongresa, a sto sa terena jos dalje 2010e. 

Glavna je promjena sto ljuljacke na rubu kanjona vise NeMA. :( :(  Bez obzira na to, Sde Boker je i dalje onaj isti mjehuric sapunice duginih boja unutar Izraela. Mislim da vecina internacionalnih studenata ovdje ima nekakav osjecaj slican mom, da je ovo jedino mjesto u zemlji gdje se moze zivjet unutar Izraela, a zbog znanosti. 

BGU kampus Sde Boker: Blaustein Institutes for Desert Research

Ako se pitate o povodu, i dalje su tema pauci, samo ne vise socijalni - nego kolonijalni. Kako smo vrstu zvali u sekciji, Cici, iliti Cyrtophora citricola Forsskål, 1775, je fakultativno kolonijalni pauk rasprostranjen sirom Mediterana, a u novije vrijeme i na Karipskom otocju. Unutar Izraela je vrsta u zadnjih 15ak godina drasticno prosirila areal, pa sam ja tu da izmodeliram moguce scenarije tog sirenja. Povodom toga, a dakako u trenutku kad sam definitivno odustala od znanstvene karijere, prihvatila sam stipendiju (otprilike 10i pokusaj trazenja para i prijava na natjecaje). Iiii HOP, eto me u Izraelu. Slijetanje je bilo vrlo razocaravajuce, posto sam prebjegla u nadi da cu preskocit traljavu i sivu dansku zimu, a kad ono - u Tel Avivu kisa!!!!

Ovdje u SB je isto zimsko stanje, prilicno hladno, po noci cak ispod nule. Prekjucer smo sefica Y. i ja bile u Jeruzalemu, sastat se sa GIS ljudima, da uzicamo slojeve za moje modele. Mediteranska atmosfera u sveucilisnom parku, onak rucanje vani na travici ispod palmi, sve u svemu nelose.

Einstein u sveucilisnom parku Hebrejskog sveucilista u Jeruzalemu.

U iscekivanju sezonskih migracija i preleta kojekakvih ptica selica, bila sam na dvije setnje na sjeverozapadu Negeva, jer su sumarice u cvatu!!! Bas ne bi covjek rekao da su ovo na fotkama pustinjski krajolici! Za koji mjesecu ljetnoj zegi svi ce se sjecat ovog zelenila!!

Sumarice usred sume sadjenog bora i eukaliptusa (o vladinom projektu 'savanizacije' cu vise u nekon drugom postu)

Posao ide sporo, tako da se smrzavam u uredu (obje klime su na 25^C) citajuci radove. Mimoze su vani u cvatu, pa sve mirise na proljece, a tu i tamo na jednu od njih na mom uredskom prozoru sleti koji muzjak palestinskog medosasa. Fakat su prekrasni!!!!!!

O studentskom zivotu samo ukratko, imam osjecaj povratka u proslost, jer sam uselila u dom. Subotnji rucak protekao je u svecanom ozracju sa ekipom talijanki, cileanaca i izraelke - svi smo ponaosob skuhali - KROMPIRE.  Kuhani na salatu sa kobasom, ili pire, ili curry od krumpira sa rizom, nema kakvog krumpira nije bilo... uglavnom sparni rucak, jer smo svi cekali da nam sjednu stipendije na racun. Smijesan je osjecaj, u radnim 30ima bit u takvim okolnostima, hehehehe! Pogotovo sto sam prvih par dana obitavala kod sefice, pa je bila onak datulja svako jutro uz kavu, pa dorucak, pa fini rucak, pa mesna vecera uz vino, pa desert... A onda CAP! prezivjet cemo, a tko dolazi u posjetu, slobodno ponesite kakvih narezaka, prsuta i sl. (makar sam iz povjerljivih talijanskih izvora doznala da se spek i ostalo svinjsko moze nabavit u ruskom ducanima, po donekle povoljnim cijenama).

Toliko od mene za uvod o postdoktoriranju. 

Čekajući bolja vremena

Ono kad ti počne ponedjeljak sa dvije odbijenice za posao.. A nakon povratka sa mini kamp turneje na švedskom otoku u nedjelju, već me dočekala odbijenica za (i još jednu) stipendiju.
AL NE, to nije sve, kao rezerva, ili prva opcija, ovisno kako čovjek gleda na političke nemire i ina vatrena događanja u Izraelu, tu je i tereniziranje u rujnu.

SHOULD I STAY OR SHOULD I GO NOW??

U najdoslovnijem smislu priroda i društvo...

Kasnjenja vlakova i prisilni turizam

____________________________________________________________________
Ponekad, vlakovi kasne.

'I kod prvog piska ili samo sumnjivog suma oni ce ponovno poskakati na noge i navaliti na peron, da ponovno budu vraceni da strpljivo cekaju i pazljivo osluskuju. Jer, ma koliko im se govori i dokazuje, u dnu svesti onu tu "masinu" ne mogu drugacije da shvate, do kao neku brzu, zagonetnu i podmuklu svapsku ujdurmu^, koja neopreznom coveku izmakne dok on okom trepne i koja samo na to gleda: kako da prevari seljaka putnika i da ode bez njega'.

A te svapske masine, po mom vlastitom iskustvu, ama uvijek kasne! Po putu iz Hamburga u Aarhus prekjucer, dovrsavala sam citanje Andriceve 'Na Drini cuprije' (iz koje je i gore navedeni citat). Neki su kasnili, a neki su nam vlakovi po putu bome bili i otkazani. Pa sam tako dosla na ideju da vam kronoloski izlozim neka od svojih pustolovnijih dozivljenih kasnjenja, i prilozim fotke sa usputnog prisilnog turizma. Kao sto cete (nadam se) citati u nastavku, dva su bila u produkciji Deutsche Bahna - pa su mi bas lijepo sjele ove Andriceve za uvod.

2010
Nakon prezivljene prve godine doktorata u Danskoj, a pogotovo prezivljenih prvih asistentskih sati na kolegiju Behavioral ecology, krenuli smo sa studentima istog kolegija na tjedan dana terenske nastave u dolinu Elbe.
Odatle sam hvatala vlak za Berlin, pa onda u Poljsku na internacionalni kongres arahnologa (ICA 2010 Siedlce). Vlak iz Berlina za Varsavu kasnio je 5 punih sati. Prilicno vam to dodje stresno:
 iz Varsave sam jos hvatala vlak na istok za Siedlce - a sljedeceg dana po rasporedu drzala svoj talk. No sta covjek moze, ostavila sam prtljagu na kolodvoru, i krenula u razgledavanje.
Srpanjska vrucina je bila na vrhuncu, otud evo i ova fotka mene u bretelicama ispred Brandenburskih vrata. Uspjela sam uhvatiti zadnji vlak iz Varsave za Siedlce tog dana, pa cak i ospavat nesto prije svog predavanja.


Po povratku sa istog kongresa u Zagreb, ostala sam kratko doma tj. vecinom na Silbi, a onda u Dansku i pakiranje za Indiju. Zasto sad ovo spominje, pa jer uz sve nezgode terenskog rada tamo (postovi iz jeseni 2010e), za divno cudo nikakvih vecih kasnjenja na indijskom subkontitentu se ne sjecam! Indija ionako ima svoj ritam, pa se covjek ni ne cudi kad se sve otegne...

Od mojih putovanja po Indiji, nista nije bilo van indijskih standarda stizanja na vrijeme ...

2012
Predala sam dizertaciju krajem listopada, a onda put Juzne Afrike na jos jedan teren. Christina i ja odlucile smo dovrsiti posao za (moj sad treci) manuskript u pripremi, i to u SRA gdje smo na samoj granici Krugera konacno imale simpatrijske subsocijalne i socijalne stegice (onaj rod Ereseida, jel...). Po povratku sa troipoltjednog terena, a pred bozicne praznike, letila sam u Kopenhagen na vikend razgledavanje grada sa Larsom. A onda sljedeci dan po povratku iz Afrike let za Zg. Lars je razgledao Kopenhagen (gradske pivnice, bolje rec) sam, jer je nas let iz Johannesburga kasnio vec u startu, pa smo zakasnili na sljedeci let iz Dohe. I onda eto, umjesto zime na sjeveru, razgledavanje urbanizirane arapske pjescane pustinje.
Moram malo vise u detalje opisati to razgledavanje Dohe, jer smo nakon kratkih konzultacija u hotelu koji su nas smjestili, Christina, Ole i ja odlucili krenuti do obliznjeg vencijanskog shopping molla.  Biolog Ole (eto, koje li slucajnosti) zapeo je na istom letu po povratku iz Juzne Afrike u Svedsku. Spancirao se po NP Krugeru sam sa svojom divovskom lecom, pa smo dio zastoja ubili gledajuci njegove fantasticne fotke.

Villagio Mall u Dohi. Najveci apsurd ovog je kad vidis lokalne tajkune u arapskoj nosnji ili zene u burkama koje shoppingiraju po ducanima, ili se, jos bolje, voze u gondolama.

2013
Hamburg. I opet Deutsche Bahn... Vlak iz Hamburga za Aarhus preko Flensburga je otkazan. DBahn nam je milostivo udijelio nove karte: za Aarhus preko Kopenhagena! Tako da smo imali romanticnu voznju trajektom i jos ca sat vremena kasnjenja vlaka iz Kopenhagena. Doma stigosmo sa nekih 5 sati kasnjenja sve skupa. Ne zvuci to tak lose, al kad stignes u 3 ujutro imas osjecas da je to bilo 15 a ne 5 sati kasnjenja. Razloge otkazivanja i kasnjenja pojedinih vlakova saznali NISMO.

Stanica bahna u Hamburgu, sa pogledom na novu zgradu opere
koja se gradi na krovu jednog skladista u hamburskoj luci.

Toliko o mojim dogodovstinama, a ako imate kakvih slicnih i vi, rado bih ih procitala u komentarima! :)

^Ujdurma je turcizam~ za napravu, smicalicu.

O Inuitima iz jedne skroz drukcije perspektive.

__________________________________________________________________________________
O Inuitima sa Grenlanda nisam znala bas puno. Ni o Grenlandu, kad smo vec kod toga.
U Danskoj je uvrijezeno misljenje da su grenlandski imigranti socijalni slucajevi koji zive od  mjesecne novcane pomoci od strane danske socijale, a te pare najcesce trose na opijanje.

Shvatit cete vrlo brzo koliko je sebe dostojna ova fotka Inuita od legica...

No, ovaj se vikend u Aarhusu odrzao II Itching-scratching festival dokumentarnih filmova, te sam dobila uvid u pricu o Inuitima na Grenlandu sa one druge strane. (Op. Svima toplo preporucam da pogledaju program i ytubaju filmove, jer je vecina bila stvarno zanimljiva) Ono kad odes na projekcije da cujes malo naskog jezika, pa se i nasmijes, i rasplaces, i vidis hrpetinu jako dobrih dokumentaraca. Istinabog, oni danski su stvarno cudni - kao uostalom i vecina njihovih igranih filmova. Al o tom, potom.

Dakle, Grenland je najveci otok na svijetu. Pa onda, makar je u arktickom krugu, i njega se doslo na ideju kolonizirati. Inuiti su starosjedilacko stanovnistvo, a kolonizatori Danci od 20og ih stoljeca aktivno de-grenlandiziraju. To je bio i fokus dokumentarca koji sam gledala, sa jednom od stravicnijih scena kada jedan od protagonista kao inuitsko dijete rodjeno na Grenlandu, i poslano u skolu u Dansku, vise ne prica materinji jezik niti komunicira sa familijom (bake u ono doba jos nisu ucile danski), pa ono sad u jednom kadru pokazuje grendlansku zastavu na zidu: tj. zastavu
D A N S K E slozenu od Lega.

Danas je otok semi-autonomna drzava; Danska jos ubire nekakve (vjerojatno kojekakve) poreze. U dokumentarcu je bilo rijec i o dva ministra koji ne pricaju ni rijec grenlandskog. Dobro obavljen posao de-grenlandizacije...

Puno komentara protagonista te citiranih inuitskih uzrecica podsjetilo me na indijanske uzrecice i ono pismo poglavice Seattla ondasnjem americkom predsjedniku.  Kao on o prirodi i covjeku, ovi su se dotakli psiholoske strane terora kolonizanizacije. Jos jedna Op. katastrofalno, i grenlandska su groblja (bar ono jedno iz dokumentarca) krcata plasticnim cvijecem!! ;(

Sve skupa me potaknulo na premisljanje da li ima uopce smisla poceti uciti danski (jedna od mojih trenutnih egzistencijalnih zivotnih dilema). Nakon odgledanog sam izgubila nesto od ono malo moje motivacije...

Za kraj, ako vas zanima dokumentarac, naziv u komentaru da ne ostetim umjetnicki copyright redatelja. Vrijedi gledanja, bar zbog prekrasnih kadrova grenlandskih krajolika. I najodlicnijeg zadnjeg kadra.

dizertacija predana

A nakon  klika cekala sam par dana neki mail, "Dear BlaBla, zaboravili ste ovaj i onaj papir, submitanje se ne uvazava".
nema ga jos.
zato sam u medjuvermenu spakirala kufere, veliki za iseljavanje, terenski za put u afriku. re-locirala sam se kod Michelle, koja je jutros odletila u afriku. za 10 dana odoh i ja. do tad premisljam o zivotu. osim pakiranja svog zivota iz moje lijepe sarense sobe, re-locirala sam i ured. tako da sam radim u novom uredskom krilu, u hodniku sa svim fensi profesorima i postdokovima.
zastrasujuce je sve to, jako! ali najgore i najcudnije od svega, je spoznaja da ce mi falit danska- i da mi se ne ide nikamo. osim sto je vrijeme tako sugavo, da lagano pocinjem hibernaciju. nagomilat cu si ljesnjaka i oraha, pa se vidimo na proljece.
cudan je taj zivot, umjesto hibernacije sad bih mozda odabrala i macji zivot, od kamina do kauca. ne ne, umjesto toga ja  radim revizije starih i submitat nove radove... sretno im bilo. pa onda jos putujem u afriku, u ljetnu sezonu malarije. zivio gin&tonic!

Makar je danas sunce u danskoj...

ja bi - NA PALAGRUZU!
Igramo se lovice, dizertacija i ja.
Pa sam danas odlucila da cu postat teta u vrticu. To ako mi drzava ne odobri kredit za kupit stado ovaca. Koje cu imat na palagruzi, naravno...
I kaj me briga za otocne bilje enedeme, i mogucu sukcesiju introdukcijom predatorskog faktora!

aarhus jucer

vec je 2012!
tribute rujanskoj danskoj kisi sa mog prozora!
posluhnite si i 'Balcony' od danskog benda - The Rumour Said Fire- .