GANESH i ostali

-bogovi-

Indija je, AKO NISTE ZNALI, vjerski jako sarolika, ali svi se cine vise-manje tolerantni prema ljudima drugih religija. Fascinantno, ili mozda samo zabluda jednog turista! Osim vjerske sarolikosti, mene naravno fasciniraju i boje svih mogucih i nemogucih nijansi – na licima, ulicama, leptirima, kucama, haljinama...

Prosle je subote bio veliki blagdan – onih slonovsko-covjecjih kipova, ilitiga GANESHA. Ganesh je bog mudrosti, ili medu obicnim pukom bog dobre kobi, pa mu se ljudi obracaju u svakoj prilici kad recimo pocinju gradit kucu ili na pocetku skolske godine, za uspjeh i srecu...kipova i hramova ima doslovno na svakom koraku, u bilo kojem selu, uz ceste i drvece, zidine. Tako je prosle subote i na ovaj nas kampus dosao svecenik (hindus, kao i vecina ljudi ovdje, pa inace samo usput, zivimo u vegetarijanstvu), i posvetio kip ganesha, pomazao ga medom, mlijekom, donio voce i okitio ga cvijecem. Popodne smo svratili u obliznji gradic da vidimo kako izgleda blagdansko slavlje. Atmosfera je hiponotizirajuca, pogotovo uz obliznje jezero, gdje sve obitelji dolaze sa kipicima sa kucnih oltara – miris cvijeca i mirisnih stapica, masa ljudi (naravno to je svakodnevnica u napucenoj zemlji), ne znam koliko ce fotke to docarati, ali bilo je lijepo dozivjeti. Najbolji dio bile su posjete obiteljskim kucama profesora iz agastye, gdje smo dobile voce i paprene kolacice. Vivi i ja smo veliki ljubitelji njihovog tradicionalnog crnog caja, pa di ces bolje nego pijuckat svjezi caj i razgledavat sobu i namjestaj, dok umirem ne od sparine nego zelenih ljutih papricica u svakom milimetru naoko pitomog kolacica.