-koje svakom upadnu u oko, iako su Indijci stvarno puno nenemateljivije i prijateljski znatizeljni od recimo beduina u jordanu.
Najdojmljivije iskustvo do sad su bilo nam je pardnevno druzenje sa cetvoricom mladih kompjuterasa iz Bombaya, koji su bili ovdje na tjedan dana, poducavati klince robotici. Nakon pocetnog muka za vecerom, kao i sa svakim indijcem ovdje – kad se osjecamo kao bijele lutke jer nitko za stolom ne prica sa nama nego pitaju direktora, jako simpa covjekA, Dr SHIBU, a jel one pricaju engelski i koliko su dugo ovdje, i zar sve proucavaju bas samo pauke??? – sprijateljile smo se s njima i ubrzo raspravljali o svim mogucim i nemogucim vidovima svakodnevnog zivota. u gradu s toliko ljudi (Bombay), bar dvostruko vise nego cijela hrvatska, svaki izlazak na ulicu mi zvuci kao suluda pustolovina. Od njih cetvorice, jedan je budist, jedan musliman a dvojica hindusa.
jedno smo popodne nakon rucka zasjeli na verendu i vec je debelo zaslo sunce, pa smo
docekali
i veceru raspravljajuci o kulturnim razlikama unutar
Indije, i Indije i Europe:_:
Osim kasti, od kojih se najniza zove shudre (grozote da ne smiju ni koraknut na sjenu visih kasti); zene su bez obzira na vjeru jos uvijek zaista sputane u drustvu, dogovoreni brakovi i danas postoje. Poslije visesatne rasprave o svemu i svacemu, i bez kikirikija, piva i kostica, odlucili smo tako krenut u nocnu setnju oko kampusa... slijedi najbolji dio: hodamo po makadamu, dodemo do neke ulicne lampe, i da bi bolje vidjeli neko zvijezdze, klik- jedan od njih otisao do lampe i ugasio prekidac, jer svaka ulicna lampa ovdje ima prekidac pa ne moras ubit zarulju da bude mrak. HeheheheheheheJ
No comments:
Post a Comment