Uvodni iz indije

Ovo sam vam napisala pred koji tjedan, al eto kako smo srecom na tromedji indijskih pokrajina i mreza, doslo je valjda vrijeme da se i uspjesno uploada na internet!:) :::::

Utorak 31og kolovoza krenule iz kopenhagena. Srijeda 1i rujna sletile u bangalore rano ujutro. Tropsko-temperaturni sok, pa sam nakon klimatiziranih aviona odmah pokupila prehladu i groznicu - tako da je moj prvi tjedan aklimtizacije u bangaloru bio vise-manje ispijanje cajeva i spavanje posto me visoka temperatura totalno iznokautirala prva dva dana.

Upoznajemo ekipu na Indijskom institutu znanosti, posto smo ovdje zahvaljujuci profesorici Rohini, evolucijskoj biologinji koja se bavi cvrcima. Ona i njen cijeli cvrcasti labos su stvarno bili prijateljski domacini i pomogli nam u organizaciji vise nego sto jevaljda moguce u ovom sveopcem indijskom kaosu.

Tropsko drvece i najnemoguce kaoticni promet su dvije stvari koje su me prvo impresionirale. Indijci su vrlo ljubazni domacini, i radoznali ljudi koji ne mogu pojmiti sto Lena, Virginia i ja radimo na ulicama njihovog grada (sada nakon dva tjedna, njihovog sela – sto je naravno puno veci dozivljaj)! Tako da je znatizeljno zurenje bilo dok kupujemo voki-tokije i vrtne rukavice na ulicnim placevima, ili jedemo curry u restoranu, normalna pojava. Nema sta, tri majmuna koja zure u letipase na krivoj strani ulice, tri majmuna koja pokusavaju prezivjet curry od dzumbira dok se svih 7 konobara u restoranu sjatilo oko stola da vidi kako nam ide – pa onda i svi ostali gosti shvate da imaju vecernji zabavni program uz veceru! Na kraju svega, ne znam tko je bio iscudeniji na kraju veceri – mi ili ono. U svakom slucaju, sve bakterije u mom prehladenom grlu nisu prezivjele vrhunski zacinjeno iskustvo!!!!! Da da, hrana zari i pali, pa mi se jos i sad, dva tjedna nakon, za svaki obrok otvore svi disni putevi, ali barem se vise ne crvenim – osim u iznmnim prigodama kad zagrizem u komad zelene ljute papricice – OHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH :P

Kompanjonke Lena i Vivi su kolegice iz paucarkog labosa u danskoj, sve tri studiramo nesto na tim socijalnim paucima. Osim radnih dozvola i papira, imale smo i neizvjesnost lokacije tereniziranja – krajem prosle godine mentorica nam je nekako natuknula da bismo mogle probati teren u Indiji umjesto juzne Afrike, posto je u samom kampusu u bangaloru bilo puno kolonija paukova. No pocetkom ovog ljeta mjesto je spaljeno i buldozirano, i uskoro postaje gradiliste! Sve super kad to cujes par dana nakon rezerviranja avionske karte za tri mjeseca terena..... tako da sad pisem iz Agastye – kampusa na tromedji indijskih drzava Andre, Tamil Nadu i Karnatake – juzna Indija, ali sjeverno od b'glora. Institucija funkcionira kao skola u prirodi, djeca iz okolinih gradova i mjesta dolaze svaki dan umjesto normalne nastave, i ovdje uce o principima prirodnih znanosti gradeci modele proucavajuci zracne struje, elektricne krugove, anatomiju kraljeska itd itd itd. Mjesto je vise nego savrseno za tromjeseni boravak u Indiji, jer gradski smog i buku b'glora mislim da stvarno ne bih prezivjela! Nas tri smo ovdje prvenstveno da  odradimo svoja terenska istrazivanja, paukova ima dovoljno, ali cemo se takoder ukljuciti u edukaciju djece o bioraznolikosti kampusa, posto smo dosad procesljale cijeli teritorij u potrazi za kolonijama. Super je sto ih doslovno ima u svakom vrtu, i po stablima u okolnim selima, ali nitko nikad nije bacio pogled na cudna gnijezda, a kamoli cuo za socijalne paukove! Jedna od fascinantnih stvari u kampusu je divovski ljekoviti vrt na jednom od okolnih brda – ograden kamenjem u obliku zene, muskog i djeteta. Svaka je biljka zasadena na dijelu tijela gdje ima ljekovito djelovanje, a iz daljine izgleda fascinatno! Tako da djeca dodu na vrt,  setaju okolo i uce koja se biljka i kako koristi.

Kulturni sok i upoznavanje Indije je ovdje bar meni najfascinantiji dio price. Moja znatizelja nije nista u usporedbi sa njihovom, kad vide nas tri dok setamo po njihovom malom selu, ja sa GPSom i jastucnicom u potrazi za kolonijama .... a oni nikad vidjeli bijelca prije. Sunce je opako, a prije zalaska bodu komarci malaricari, ali svaki je dan landranje po terenu prava avantura!

Nas prvi izlazak na jednu od lokacija cvrcastog labosa, u potrazi za paucjim kolonijama, zapoceo je naletom na kobru. O da, pravi tropi! Kolonija smo nasle dovoljno, ali je fora bila u tome da je selo toliko ruralna sredina daleko od b'glora, da nam nitko nije dao ni pomislit traziti smjestaj – kad nemaju filtrirane vode niti struje vise nego sat-dva dnevno. Osim toga nekako mi je draze bit ovdje malo sjevernije, posto sam osim kobre tamo dobila takvu crvenu boju za tri sata na suncu, da mi nije bilo jasno jesam totalno prolupala kad se sjecam da sam dva puta trackala faktor 30 na sebe! al eto, Vivi i ja se slazemo: bolje pripeka nego kisa u danskoj!